Sir Edwin Lutyens bio je arhitekt Britanskog Carstva. Sve u vezi s njim je karakteristično i neodoljivo britansko: njegovo porijeklo i svjetonazor, familijarni kontekst, klijenti i ukus, odijelo, okvir naočala, britka duhovitost, odnos prema vrijednostima i običajima. Britanska je svakako bila i njegova arhitektura, i to je gotovo jedina njena potpuno neproturječna osobina. Smatraju ga istovremeno zaboravljenim i ponajboljim nacionalnim arhitektom, posljednjim tradicionalistom (Henry-Russell Hitchcock) ponekad i određenim nagovještajem modernističke misli. No nikad joj se nije predao: slobodan plan i tehnološka simbolika nisu ga zanimali, kao što ni njegovu domovinu – koja je ujedno domovina industrijske revolucije – nikad nije fascinirala estetika i proizvodi pokretne tvorničke trake čiji je nastanak potakla. Eklektika i primijenjena tradicija izviru iz ovih projekata od koncepcije do detalja. Ipak, ne radi se o prepariranim spomenicima prošlih vremena. Karakterizira ih jasna pripadnost vlastitom trenutku u određenom kontekstu uz ponekad zapanjujuće rezoniranje s modernističkim oblikovnim pragmatizmom (Page Street Housing, Westminster) s kojim autor zapravo nema veze i kod čega nikad ne iskoračuje iz paralelnog i osebujnog svijeta engleske umjetničke stvarnosti.